Странице

понедељак, 30. август 2010.

NIS i privatizacija

Početkom ove nedelje je počelo trgovanje akcijama NIS-a, pa je to odlična prilika za prikupljanje političkih poena na nezadovoljstvu građana cenom akcija. Tako se LDP dosetio da kritikuje način na koji je privatizovan NIS, ispravno navodeći da nije bilo tendera, da je očuvan monopol itd. Ali onda pokušavaju da budu ubedljivi, pa kritikuju i „dopuštanje neverovatne mogućnosti da se obavezne investicije finansiraju iz kredita koji opterećuju kompaniju u kojoj je Srbija još uvek suvlasnik".

Kako privatizacija podrazumeva prodaju većinskog državnog kapitala (u ovom slučaju 51%) to je nakon gubitka većinskog paketa akcija njihovom prodajom najčešće onemogućen dalji uticaj na poslovanje i donošenje bitnih odluka, pa samim tim je na novom vlasniku da odluči kako će finansirati investicije koje namerava da sprovede. A odluka o investicijama je samo njegova (jer je i kompanija postala samo njegova) pa samim tim uvođenje investicija kao obaveze novog vlasnika je problem a ne način njihovog finansiranja. (Čak su neki ekonomisti, u odbrani ove prodaje, bili skloni da sabiraju iznos cene i investicija i time pokušavali da opravdavaju celu transakciju.) Uopšte, to je suvišan element celog koncepta privatizacije u Srbiji, gde postoji kriterijum obaveznih investicija koji ulazi u vrednost ponude. Država je trebalo kao jedini kriterijum da postavi cenu koja će se plaćati za kapital ili imovinu koja je predmet prodaje, jer bi na taj način najbolje bila utvrđena tržišna vrednost ovih preduzeća.

Ali najlošija stvar u vezi sa stavovima ove stranke po pitanju NIS-a tek sledi u narednoj rečenici, gde se kaže „...da je zemlja dovedena u situaciju da ostane bez energetskih resursa, uz potpuni gubitak suverentiteta u toj oblasti“.

U prvi mah vam se čini da je možda neki novinar greškom uradio copy-paste neke rečenice iz saopštenja SPS-a, ali ipak to nije slučaj. Znači najpre se kritikuje samo način privatizacije, ali u toku pisanja saopštenja su uspeli da promene mišljenje, pa je ipak bolje da privatizacije nije ni bilo, i da su „resursi“ ostali državni kako bi se njihovim mudrim upravljanjem od strane države očuvao „suverenitet“. Pokušavam da razumem smisao prefiksa „liberalna“ u nazivu ove partije, ali je on verovatno poznat samo njegovim autorima. Još jednom se potvrđuje da po pitanju ekonomske politike zapravo nema bitnih razlika u trenutnoj političkoj ponudi.

6 коментара:

Nikola Mikasinovic је рекао...

Sve bi bilo ok sto si napisao da je "Gasprom" klasican trzisni igrac, koji tezt maximizaciji svog profita. Medjutim, to je sredstvo moskovskog diktatora za disciplinovanje nepocudnih rezima. Problem je u tome sto se ovakvim gubitkom "energetskog" suvereniteta (sta god to bilo tacno) vrlo lako gubi i politicki suverenitet. Ne bih da branim LDP, ali mislim da je kod njih u pitanju pre (opravdana) rusofobija, nego izdaja nacela liberalizma.

Анониман је рекао...

U ovom saopstenju nema nikakve naznake o rusofobiji. Nisu kritikovali drzavu jer je prodala NIS onome ko je manje ponudio, vec sto je uopste prodala. Tu je velika razlika. Mozda im je zao sto tu ne mogu da dobiju mesto u upravnom odboru?

Nikola Mikasinovic је рекао...

Neke stvari treba posmatrati u kontextu (naravno, oni koji znaju). Ako LDP prica o prodaji NIS-a i gubitku energetskog suvereniteta, jasno je (skoro svima, rekao bih) da ciljaju na Ruse. Jedna stvar je prodati (jedinu, drzavnu) naftnu kompaniju nekom od vecih svetskih energetskih giganata. Druga je stvar potpuno prodati (opet, jedinu i drzavnu) naftnu kompaniju ruskoj DRZAVNOJ kompaniji i ruskom rezimu koji je vec dosta puta koristio energetsku zavisnost drugih zemalja kao sredstvo pritiska u medjunarodnoj politickoj utakmici.

"Danas pet miliona ljudi, koji su slušali obećanja o „akcijama od hiljadu evra“, može da vidi koliko ih košta neodgovornost svih stranaka koje su organizovale ili pristale na prodaju NIS-a ispod cene, bez tendera, uz očuvanje monopola i uz dopuštanje neverovatne mogućnosti da se obavezne investicije finansiraju iz kredita koji opterećuju kompaniju u kojoj je Srbija još uvek suvlasnik.".

Ako je prodaja ispod cene, direktnom pogodbom, uz ocuvanje monopola olicenje trzisnog principa, onda aferim!

Konacno, politicari u Upravnim odborima javnih preduzeca su veliko zlo. Mozda ne znas da u UO NIS-a sede Dusan Petrovic i Dana Draskovic. Neki ipak mogu, cini se.

Branko Todorovic је рекао...

Nikola, slazem se da je rusofobija centralna tacka njihove politike, ako se time uopste moze nazvati ono cime se oni bave. Ali ako ce oni zbog rusofobije da krse trzisna nacela i jacaju "ekonomski suverenitet", onda je to isto kao SPS 90ih.

Ali vezano za eventualnu snagu njihove kompanije ovde i gubitak politickog suvereniteta, mislim da to nije tako bitno. Sada ta kompanija samo ima odredjenu ekonomsku moc jer ima monopol, ali i on istice krajem godine. Druga je situacija da su oni npr Fiat koji tek treba da donese svoj biznis ovde i u slucaju da se povuce, ostavio bi za sobom haos (jer je haos bio i pre njih). Oni su preuzeli kompaniju koja je imala kakvo takvo poslovanje i u drzavnom vlasnistvu i to se nece mnogo promeniti njihovim odlaskom. Tako da bih bio spokojan sa njihovim odlaskom u slucaju politickih problema.

Nikola Mikasinovic је рекао...

Branko, ja ne znam stvarno kad ces vec jednom reci "car je go". Mi nismo prodali (poklonili) jedan znacajan deo svojih energetskih resursa drugoj stranoj kompaniji, vec drugoj drzavi. Ne mislim ja da ce Rusi iz NIS-a otici. Bilo bi lepo, ali nece. Oni ce prosto koristiti NIS i gasovod, kako bi uslovljavali nase politicke odluke u buducnosti. Slicno kao sto je bilo sa Ukrajinom, slicno kao sto je sada sa Belorusijom.

Nikola Mikasinovic је рекао...

izvinjavam se na visestrukom postu :)